Regenerativna medicina je nova grana medicinskih znanosti koja uključuje funkcionalno obnavljanje tkiva ili organa uzrokovanih ozljedama ili kroničnim bolestima.
Trenutno postoje dvije tehnologije koje mogu popraviti i obnoviti oštećena tkiva, a to su terapije plazmom obogaćenom trombocitima (ACP) i terapije matičnim stanicama (SC).
Ono što obje terapije imaju zajedničko je da umjesto sintetiziranih „vanjskih“ preparata koriste aktivne komponente koje proizvodi naše vlastito tijelo i da se oslanjaju na pomlađivanje oštećenog tkiva.
ACP je komponenta krvi koja sadrži visoku koncentraciju trombocita i uključuje čimbenike rasta povezane s trombocitima i fibrinogenom izvedenim iz plazme. Trombociti su glavni iscjeliteljski odgovor na ozljede jer oslobađaju čimbenike rasta za popravak tkiva.
Osim obnavljanja kože lica i vrata, ovaj tretman ima brojne druge aplikacije koje nisu vezane uz estetiku, kao što je liječenje ozljede mišića, tetiva i zglobova.
Prva primjena ove metode bila je u profesionalnom sportu, a koristila se kako bi se ubrzao oporavak igrača američkog nogometa. Tek nakon toga našla je primjenu i u estetici pod nadimkom „vampirski tretman“ jer se preparat dobiva vađenjem krvi.
Matične stanice su, s druge strane, nespecijalizirane, nediferencirane, nezrele multipotentne stanice koje se uz pomoć određenih signala i stimulacija mogu razviti u razne vrsta stanica i tkiva. Kad se matične stanice razviju, mogu se pretvoriti u određeno tkivo i tako zamijeniti istrošena ili oštećena tkiva.
Za razliku od ACP-a gdje se aktivna tvar dobiva iz krvi, matične stanice se dobivaju iz vlastitog masnog tkiva i taj proces se naziva nanofat grafting.
Razlike između nanofat graftinga i lipofilinga
Sličnost nanofat graftinga i lipofilinga (presađivanja masnih stanica) je da se kod obje metode kao sirovina koristi vlastito masno tkivo, ali metode imaju vrlo različite primjene. Dok se lipofiling uglavnom koristi za nadoknađivanje volumena i presađuju se veće količine adipocita (masnih stanica), kod nanofata se procesom filtracije izdvoje adipociti te ne postoji mogućnost značajnog povećanja volumena. Samim time, primjene nanofata su različite u usporedbi s lipofilingom.
Umjesto nadoknađivanja volumena, nanofat se koristi za:
Studije su pokazale da tretman ožiljaka matičnim stanicama značajno povećava elastičnost kože. Točan mehanizam djelovanja još nije potpuno jasan, ali smatra se da je poboljšanje elastičnosti rezultat pojačane proizvodnje kolagena i elastina te da je taj proces potaknut matičnim stanicama.
Još jedna razlika između nanofata i lipofilinga je period nakon kojeg se vide rezultati tretmana.
Kod lipofilinga, rezultati se vide nekoliko dana nakon tretmana (iako je rezultat konačan tek nakon nekoliko tjedana kada otekline splasnu i dio masnog tkiva se resorbira), dok se kod lipofilinga rezultati tek vide s odgodom od 4 tjedna do 3 mjeseca.