Operacija štitnjače

Štitnjača je neparna endokrina žlijezda, odnosno žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, a nalazi se sprijeda u donjem dijelu vrata, ispod grkljana. Sastoji se od dva režnja, a hormoni štitnjače neophodni su za zdravlje i za normalno funkcioniranje našeg organizma. Proizvodi hormone T3 (trijodtironin) i T4 (tiroksin) koji se luče izravno u naš krvotok i odlaze po cijelom tijelu. Oni reguliraju naš temeljni metabolizam, što znači da ih treba svaka stanica našeg tijela i da su od vitalnog značenja za rast, razvoj i mentalni razvoj, kao i za disanje i rad srca.

Neki od glavnih poremećaja ili bolesti štitnjače uključuju hipertireozu ili pojačani rad štitnjače, hipotireozu ili oslabljeni rad štitnjače, čvor na štitnjači, te pojavu tumora štitne žlijezde. Najčešći uzrok hipertireoze je Gravesova bolest, autoimuna bolest štitnjače, a hipotireoze Hashimotov tireoiditis (upala štitnjače), također autoimuna bolest štitnjače.

Hipotireoza je jedina od navedenih bolesti štitnjače koja ne zahtijeva kirurške intervencije. Ona označava oslabljeni rad štitnjače, odnosno bolest u kojoj štitna žlijezda ne proizvodi dovoljnu količinu hormona, a njezino liječenje je iznimno jednostavno. Manjak T3 ili T4 hormona štitnjače jednostavno se nadomješta terapijom, odnosno tabletom koja se uzima jednom dnevno.

Zbog obaveznog jodiranja soli, u Hrvatskoj se više ne javlja hipotireoza uzrokovana nedostatkom joda. Glavni i najčešći uzrok bolesti štitnjače hipotireoze danas predstavlja Hashimotov tireoiditis, kronična autoimuna bolest štitnjače, odnosno upala štitnjače.

Hipertireoza označava pojačani rad štitnjače, odnosno bolesti štitnjače u kojoj štitna žlijezda proizvodi višak hormona i može imati vrlo štetne posljedice na zdravlje, kao što su ubrzani rad srca, ubrzani metabolizam, nagli gubitak težine, razdražljivost i slično.

Hipertireoza se može liječiti na nekoliko načina: konzervativno liječenje bolesti (lijekovima), terapijom radioaktivnog joda ili kirurški, tj. odstranjivanjem dijela štitnjače ili cijele štitnjače. Najprije se svakako treba pokušati uspostaviti normalan rad štitnjače na konzervativan način, odnosno uzimanjem lijekova u periodu od 6 mjeseci do najviše dvije godine. Ako takav tretman nije uspješan, tada se odlučujemo za operativni zahvat, odnosno odstranjenje jednog režnja štitnjače ili cijele štitnjače.

Čvorovi, te zloćudni kao i dobroćudni tumori štitnjače u većini slučajeva odstranjuju se operativno, odnosno kirurškim putem. Ovisno o ultrazvučnom nalazu i nalazu citologa, odnosno o tome postoji li sumnja na tumor štitnjače, odstranjuje se jedan režanj štitnjače ili cijela štitnjača.

U Poliklinici Kvaternik, naši vrhunski medicinski stručnjaci obavljaju temeljite i detaljne preglede i konzultacije s pacijentima na kojima se dolazi do točne dijagnoze bolesti štitnjače te adekvatnog i idealnog načina za liječenje te bolesti štitnjače. Ako je pacijent kandidat za zahvat, naši specijalisti pobrinut će se da operacija štitnjače prođe uspješno i s minimalnom neugodnosti za pacijenta. Naš i vaš tim u Poliklinici bit će s vama kroz cijeli proces liječenja, pružiti vam potporu prije i nakon operacije štitne žlijezde, te se pobrinuti da se vaša kvaliteta života održi na visokoj razini.

Operacija štitnjače preporučuje se, na prvom mjestu, svim pacijentima koji imaju tumor štitnjače, čvor na štitnjači, te svima koji se susreću s povećanom štitnjačom, što je uglavnom popraćeno hormonalnim disbalansom. U svakom slučaju, potrebno se prvenstveno konzultirati sa specijalistima kao što su endokrinolog i specijalist otorinolaringologije kirurg glave i vrata, obavezno obaviti ultrazvuk štitnjače i vrata, te odrediti hormonski status kako bi se odredio idealan način liječenja određene bolesti štitnjače.

Glavni simptomi i indikacije za operaciju štitnjače uključuju:

• Hipertireozu (pojačani rad štitnjače) – autoimune bolesti štitnjače:
• Basedowljeva ili Gravesova bolest, toksične polinodozne strume i toksični adenomi
• Nodozne (čvoraste) strume koje pritišću okolne strukture vrata
• Tumore – zloćudni i dobroćudni tumori štitnjače

Ovaj operativni zahvat izvodi specijalist otorinolaringologije kirurg glave i vrata, zahvat se radi u općoj anesteziji, a može obuhvaćati uklanjanje jednog režnja štitnjače ili cijele štitnjače. Pacijent se potpuno uspava i diše putem endotrahealne cijevi.

Ovo je osjetljiv zahvat jer se izvodi blizu doštitnih žlijezda i povratnog živca, a u Poliklinici Kvaternik prakticira se minimalno invazivna kirurgija štitnjače, uz koju je i destrukcija tkiva minimalna, a izvodi je kirurg glave i vrata. Upravo zbog toga postoperativna bol i postoperativni ožiljak su znatno manji.

Operacija štitnjače izgleda tako da se napravi mali rez na vratu, a potom kirurzi glave i vrata stručno i oprezno uklanjaju dio štitnjače u kojem se nalazi čvor ili cijelu štitnjaču. Ako se problematični čvorovi i tumori štitnjače nalaze samo u jednom dijelu žlijezde, uklanja se samo jedan režanj.

Odmah tijekom operacije radi se patohistološka analiza odstranjenog jednog režnja štitnjače sa čvorom i ovisno o patohistološkom nalazu uklanja i drugi režanj, odnosno cijela štitnjača, ako su tumori štitnjače zloćudni, ili ako joj je cijela struktura promijenjena.

Trajanje zahvata ovisi o njegovu opsegu, o tome odstranjuje li se jedan ili oba režnja štitnjače, izgledu i veličini same štitnjače, o tome spušta li se u prsište ili ne, a može potrajati od jednog sata do nekoliko sati.

Prije operacije, obavezne su kompletna obrada za opću endotrahealnu anesteziju, konzultacije s vašim operaterom i anesteziologom te ultrazvuk štitnjače. Vaš operater detaljno će vam objasniti tijek operativnog zahvata, što on obuhvaća, koje su moguće komplikacije i kako izgleda postoperativni oporavak.

Prije operacije štitnjače pacijent mora biti u tzv. eutireoidnom stanju, što znači da hormoni štitnjače moraju biti uredni i u granicama normale. Prema tome, svaki višak ili manjak hormona štitnjače koji je prisutan kod pacijenta treba se prije kirurškog zahvata korigirati, tj. smanjiti ili povećati određenom terapijom koju specijalist endokrinolog odredi.

Nakon operacije štitne žlijezde preporučuju se odmor te izbjegavanje napora i fizičkih aktivnosti sljedeća dva tjedna, no pacijenti se uglavnom već nakon 5 dana osjećaju bolje i mogu se vratiti uobičajenim, laganijim svakodnevnim aktivnostima.

Svo tkivo štitnjače izvađeno tijekom operacije obavezno se šalje na patohistološku analizu.

Nakon operacije štitnjače moguća je pojava lagane mučnine i suhih usta, što je uobičajena posljedica anestezije i brzo prolazi, kao i bol na operiranom području koja se smanjuje uzimanjem lijekova protiv bolova, a može trajati nekoliko dana.

Štitnjača i hormoni štitnjače neophodni su za zdravlje i za pravilnu funkciju organizma. Prema tome, nakon operacije štitnjače, a ovisno o tome je li štitna žlijezda uklonjena djelomično ili u potpunosti, potrebna je određena supstitucijska, tj. nadomjesna terapija.

U slučaju da je uklonjen samo dio štitnjače, potrebno je mjesec dana nakon operativnog zahvata učiniti kontrolu razine hormona štitnjače u krvi. Ako preostali dio štitnjače proizvodi dovoljnu količinu hormona, tj. u potpunosti preuzme funkciju štitnjače, terapija neće biti potrebna. U suprotnom slučaju, ako količina hormona štitnjače nije dovoljna, uvest će se nadomjesna terapija hormonima štitnjače.

Ako je štitnjača u potpunosti odstranjena, supstitucijska terapija je obavezna kod svakog pacijenta. U tom slučaju, pacijentima se propisuju doživotna nadomjesna terapija hormona štitnjače, te redoviti pregledi i kontrole razine hormona štitnjače. U slučaju da je patohistološki nalaz potvrdio da se radi o karcinomu štitnjače, potrebna je i terapija radioaktivnog joda, odnosno ablacija ili destrukcija tkiva štitnjače, kako bi se ono u potpunosti uklonilo.

Kontakt i telefon

E-mail

Društvene mreže